Mirovinska reforma: popravak stanja, ne suštine

Reforma je postala hrvatska čarobna riječ. Svi bi nešto ili nekoga reformirali. Što zapravo znači riječ reforma? Najviše mi se svidjelo tumačenje koje kaže da se reforma razlikuje od revolucije po tome što reforma temelje ili osnovne značajke poretka ili sistema nikada ne dovodi u pitanje. Reforma je preinaka, preobražaj, promjena na bolje, mijenjanje nabolje postojećeg uređenja zakonskim putem, popravak nekog stanja ali ne mijenjajući mu suštinu.
Sa svakom promjenom vlasti želi se reformirati mirovinski sustav. Pa je sada, nakon petnaestak godina štednje budućih umirovljenika za mirovinu, dio novih ljudi iz novog javnog života otkrio da je mirovinski sustav zamišljen i realizira se na tzv. tri stupa. Otkrili su da je to pakleni plan zločestih banaka koje žele uzeti novac. Čiji novac? Jedni tvrde - nije budućih umirovljenika. Možda nije jer ga ne uplaćuju sami, ali ipak uplaćuje se iz doprinosa iz njihovih plaća na ime i prezime svakog zaposlenog. Drugi kažu, novac nije vaš jer ga ne možete podići kad se sjetite. Pa naravno da ga ne možete dići (i potrošiti) kad god vam padne na pamet kad je sustav zamišljen kao štednja za vašu starost i da se počne trošiti tek kad postanete umirovljenik, za isplatu vaše mirovine. Neki, pak, kažu da banke manipuliraju tim novcem. Moguće je. O tome kako taj novac ulažu banke i njihovi fondovi dalo bi se raspravljati. No, što je s novcem izdvojenim kao doprinos za vaše mirovine iz vaših plaća koji ostaje u tzv. prvom stupu? Možda neki od vas ipak ne znaju da tu nema novca na vaše ime i na vašem računu. Tu se prikupljeni novac odmah isplaćuje za mirovine već postojećih umirovljenika. Za vas je tu nula vaših kuna pa nema ni pitanja možete li taj novac dizati kad god vam odgovara. Hoće li biti ikakvog novca kad vi krenete u mirovinu ovisi o državi i njenom poslovanju. Ovisi i o tome koliko ta ista država proizvodi „svojih“ tzv. povlaštenih umirovljenika i koliko veliku mirovinu im određuje bez obzira na godine njihova rada i ulaganja u sustav. Hoće li vam mirovine biti 70, 50 ili 30 posto vaše bivše plaće, te hoćete li i kad odete u mirovinu plaćati neke doprinose na mirovinu opet odlučuje država o kojoj tako u potpunosti ovisite. Može li se tvrditi da u prvom mirovinskom stupu imate svoja sredstva za svoju mirovinu i da su ona sigurna a mirovina odgovarajuća uloženom?
Neki danas govore da nikada nije bilo prilike raspravljati o reformi mirovinskog sustava na tri stupa. To naprosto nije točno. Svjedokom sam tog vremena i iz novinarstva koje je o tome svakodnevno pisalo sa brojnih skupova, radionica, rasprava, tribina. Možda su današnji zagovornici promjena tada bili toliko daleko od mirovine da ih to naprosto nije zanimalo. A možda su sada toliko blizu državnom proračunu da su shvatili da je u drugom stupu baš onoliko sredstava koliko je državi potrebno.
Da, i ja mislim da o mirovinskom sustavu treba raspravljati. Ali sam za to da se raspravlja smireno, na zemlji, s argumentima koji su provjereni i preispitani, sa sugovornicima „za“ i „protiv“, s onima iz sustava ali najviše s onima koji u taj sustav kao umirovljenici tek dolaze. Voljela bih i da se pri tome svi složimo da je reforma promjena na bolje, mijenjanje na bolje postojećeg uređenja zakonskim putem, popravak nekog stanja ali ne mijenjajući mu suštinu.

Vesna Širanović

Vesna Širanović je rođena 1955. godine u Gospiću. Osnovnu školu, gimnaziju i fakultet je završila u Zagrebu gdje živi. Novinarka je koja je radila u Omladinskom tjedniku, Poletu, Radničkim novinama, Večernjem listu. Bila je pomoćnica ministrice u Upravi za međugeneracijsku solidarnost, ravnateljica te Uprave, direktorica za programe Zaklade za međugeneracijsku solidarnost. Bila je članica Savjeta za razvoj civilnog društva i Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva Vlade RH. Nagrađivana je za rad i volontiranje. Cijeli radni i životni vijek je na području starijih i socijalne politike. Danas je umirovljenica.

Molim prijavite se ako želite komentarati